Mentalno zdravlje jednako je važno kao i ono fizičko pa ipak, mnogo mladih s problemima mentalnog zdravlja nose se sami, jer je na Balkanu sramota pokazivati emocije.
Zaključci su to dr.sc. Marka Romića spec. tramutaske psihologije i Natraše Kovačević, predsjednice NVO Zajedno za prevenciju i suzbijanje suicidalnog ponašanja u susjednoj Crnoj Gori.
Naime, dr. sc. Romić ističe kako se mentalni problemi upravo javljaju u osoba koji su “polomljeni” u vlastitim obiteljima, a Kovačević navodi kako je pokazati emocije sramota i dio narodnog foklora na Balkanu.
U svom psihoterapijskom dugogodišnjem iskustvu s različitim dobnim skupinama dr. Romić ističe da najveći broj depresivnih i anksioznih stanja, kao dva najčešća problema mentalnoga zdravlja, nose traumatska iskustva u ranom djetinjstvu i javlja se neposredno nakon njih.
Anksioznost se najčešće manifestira kroz osjećaj straha, klecanje koljena, podrhtavanje ili tremor ruku, osjećaj da će se dogoditi nešto katastrofalno, kroz probavne smetnje, zažarenost lica itd.U školama imamo veliki broj djece, studenata kojih je strah govoriti, mucaju, klecaju im noge kad ustanu odgovarati, i svi su oni uglavnom, ‘polomljeni’ u vlastitim obiteljima – kaže dr. sc. Romić.
To se, tvrdi, javlja jer majka ili otac, odnosno roditelji, ili nisu znali obavljati roditeljsku ulogu ili nisu imali razumijevanja za dijete ili su se međusobno svađali i ‘ohladili’ dom te tako ‘ubili’ djetetu vjeru u dobro i u normalan život.
Kada dijete u svojoj obitelji zaključi da roditelji nisu ono što su oni mislili, te im umjesto sigurnosti ulijevaju strah, pitat će se kakvi su onda drugi ljudi te će im svijet postati opasno mjesto, a iz toga će proizići puno simptoma anksioznosti – objašnjava dr. sc. Romić.
On savjetuje da takvu djecu, bilo u školi ili u kući, treba ohrabrivati i upućivati im pozitivne komentare, a ono što je najbitnije, treba potražit stručnu pomoć i savjetovati i roditelje zajedno s djecom.
Naš veliki problem je, nažalost, što takva djeca s tim traumama razviju čitav niz poremećaja na planu ponašanja ili mentalnog zdravlja što onda kasnije preraste u tjelesni problem, pa im se razviju visok tlak, šećer ili druge bolesti – dodaje dr. sc. Romić.
S druge strane, depresija se najčešće javlja u četrdesetim godinama života, ali može započeti već u doba adolescencije, kao i u starijoj životnoj dobi.
Depresivni bolesnici su tužni i besperspektivni, muči ih osjećaj krivnje, a neke osobe muči intenzivan osjećaj beznađa, što dovodi do razmišljanja o smrti ili čak planiranja samoubojstva.
Nataša Kovačević, predsjednica NVO “Zajedno” za prevenciju i suzbijanje suicidalnog ponašanja u susjednoj Crnoj Gori, smatra kako cjelokupni edukativni sustav, osnovne, srednje škole i fakulteti u čitavoj regiji nikada ne stavljaju naglask na to kako se tko osjeća te kako je narode s Balkana uglavnom sramota pokazat emocije.
Nažalost, podvlači, depresija koja je usmjerena na događaje koji su iza nas i anksioznost kao briga o budućim događajima može dovesti do suicidalnih razmišljanja.
To posebno jer su djeca danas pod utjecajem društvenih mreža te im se nameće nešto ‘moderno’, što podrazumjeva i opijanje, drogiranje…, a upravo depresija može biti izazvana biokemijskim procesima – zaključuje Kovačević, poznata i kao influencerica Njezvanova koja je krenuvši u svijet društvenih mreža uz humor i sarkazam brzo privukla pažnju velikog broja pratitelja, te shvatila svoju moralnu odgovornost da progovori i o mentalnom zdravlju, između ostalog. Biti, veli, poslan psihologu u školi i dalje, nažalost, znači sankciju pa je stvorena otpornost prema njima.
Također, često možemo čuti kako očevi pa i majke dječacima, posebno, govore ‘šta mi tu plačeš ko neka…’ pa su oni, pod tim patrijarhalnim pritiskom, stalno u grču – ocjenjuje Kovačević.
To se kaže tek tako, zaključuje ona, bez namjere da se djetetu razbije emocionalna inteligencija jer je to dio našeg narodnog folklora, a koji je potpuno disfunkcionalan i koji nas usporava u mentalnom razvoju.
(Fena/AbrašRadio)